Vesele štipaljke

Jednostavne aktivnosti redovno su i najzanimljivije, a uz to i najkorisnije. Obične štipaljke za veš nude bezbroj mogućnosti za igru i zabavu.

S obzirom na Danijev uzrast (12 mjeseci) mi ih ovaj put koristimo za razvoj (opet) fine motorike, fokusa, istrajnosti, kao i koordinacije pokreta, konkretnije koordinacije ruka-oko. Zadatak je skinuti štipaljke nanizane na komad kartona, na improvizovani štrik i sl., a nakon igre pokupiti ih u kutiju. Imenujte boje, govorite šta radite. Na taj način razvijate i govor.

Za nešto starije klince i klinceze, zadatak može biti zakačiti štipaljke za komad kartona, štrik; zakačiti na štrik sa nekim aplikacijama (izrezani komadi odjeće od papira, pa i čarapice, zašto da ne); napraviti neki lik koristeći štipaljke (bojiti štipaljke, crtati likove na papiru pa lijepiti na štipaljke; pogodne drvene), uparivati ih po bojama, grupisati po brojnosti itd. Aktivnost uvijek treba završiti tako što će dijete zajedno s vama pokupiti štipaljke u kutiju, kanticu ili neku korpicu. Time razvijate i radne navike.

Malo je teže išlo skidanje štipaljki sa improvizovanog štrika. Mišići šake još nisu dovoljno razvijeni, da bi jače stisnuli štipaljku. No, zato i vježbamo.

Ideja više:

Neposredno prije ovih aktivnosti možete pročitati/ispričati priču Štipaljke autorice Bisere Alikadić, koju vam dajemo u nastavku.

Štipaljke

Ne znam da li su štipaljke sretne. One su tu da čuvaju rublje, a uvijek su nage.

U ljeto im je sigurno lijepo. Naročito kada na štriku nema ništa drugo osim njih. Tada ih povjetarac slobodno njiše i one plešu svoj ples.

Dok čuvaju rublje, one dube na glavi. Ustima obuhvate dječiju pidžamu, noge podignu u zrak i tako stoje. Izgledaju poput pravih vježbača na spravama. No, štipaljke su puno izdržljivije od vježbača.

Zapuše vjetar. Onaj ljuti. Diže dječiju pidžamu. Vuče je. Hoće da je odnese daleko, daleko. Štipaljke je čvrsto drže. Prkose vjetru:

- Ne damo ti pidžamu! U njoj dijete spava i sanja.

- U njoj se dijete upiški – kaže vjetar bezobrazno se smijući.

- Ponekad, kada je malo- kažu štipaljke ozbiljne.

- Dobro, neka vam bude – nakašlje se vjetar i počne da puše na drugu stranu.

No, što se dogodi kada štipaljke moraju čuvati stolnjak? E to je zabavno. Puhne vjetar. Podigne stolnjak.  Prebaci ga preko štipaljki. Te male golišavke konačno budu prekrivene. Šta li razmišljaju ispod mekanog platna? Da li im tada sunce izgleda kao daleka svjetiljka? Kakve li snove sanjaju štipaljke, noću, na mjesečini?

Da li su štipaljke tužne kada ih pokupe u korpicu? A jedna zaboravljena štipaljka na štriku? Da li ju je strah? Pa štipaljka koja je slučajno pala na zemlju? Možda će neko da ju zgazi?

Ipak, najljepše je: mnogo štipaljki na štriku. Bez rublja. Na različitom razmaku. Onako, fiskulturno. I topao ljetni dan.

Bisera Alikadić